Potencijalni izvor problema za SZP u članu 4.14 Izbornog zakona

0

Iako je Savez za promjene uoči opštih izbora 2014. godine imao ozbiljne probleme sa Srpskom naprednom strankom Hadži Jovana Mitrovića, koji umalo nisu spriječili SZP da se pred biračima pojavi pod tim nazivom, lideri opozicije u RS izgleda nisu ništa naučili iz tog traumatičnog iskustva. Jer, četiri mjeseca uoči narednog izjašnjavanja građana u Srpskoj i BiH, 7. oktobra, opet se suočavaju sa mogućnošću glavobolje zbog naprednjaka.

Potencijalni izvor problema krije se u članu 4.14 Izbornog zakona BiH, koji glasi: „Koalicija može zadržati naziv pod kojim je bila ovjerena za prethodne izbore samo ako je sačinjavaju iste političke stranke koje su bile ovjerene kao koalicija na prethodnim izborima.“

Podsjetimo, Savez za promjene osnovan je 30. aprila 2014. Pod tim imenom imao je kandidate za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. Tada su SZP činili: Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa, Narodni demokratski pokret, Srpska radikalna stranka RS, Srpska napredna stranka, Partija ujedinjenih penzionera i Stranka socijalne sigurnosti srpskih boraca. Iz kolosijeka prvi iskače Hadži Jovan Mitrović, pobunivši se protiv podrške kandidaturi Mladena Ivanića za člana Predsjedništva. Nakon Mitrovićeve prijetnje da će spriječiti upotrebu naziva koalicije, kao jedan od njenih osnivača, silne peripetije završile su se tako što su Mitrovićevi naprednjaci istupili iz SZP-a 14. jula 2014, a Savez za promjene je ipak sačuvao ime na izborima te jeseni.

Kasnije se mijenja struktura bloka, jer u njega uoči lokalnih izbora 2016. godine – preciznije, od 28. decembra 2015 – ulaze Stranka Napredna Srpska Adama Šukala i Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića. Tog dana je članica SZP-a prestala da bude boračka stranka Ace Prelića, a PUP Ilije Stevančevića učinio je to znatno ranije, 23. novembra 2014, pridruživši se vladajućem savezu u Narodnoj skupštini RS odmah nakon konstituisanja sadašnjeg saziva parlamenta.

U ovim danima, pojavljuje se nova komplikacija. Naime, 4. juna u Banjaluci potpisan je sporazum o sastavu Saveza za promjene za predstojeće izbore. Dokument su verifikovali predsjednik SDS-a Vukota Govedarica, lider PDP-a Branislav Borenović i šef NDP-a Dragan Čavić, ali i čelnici još šest manjih partija Milanko Mihajilica (SRS RS), Budimir Balaban (Sloboda), Goran Đorđić (Napredna Srpska), Hadži Jovan Mitrović (Srpska napredna stranka), Nebojša Vukanović (Za pravdu i red), Nebojša Ličanin (Ostanak) i Gordana Vidović (Seljačka stranka).

Međutim, oko vlasništva nad naprednjačkom odrednicom opet se vode sporovi. Za razliku od ranijih maratonskih nadmetanja na relaciji Mitrović – Šukalo, sada su glavni akteri Hadži Jovan Mitrović i Darko Matijašević. Bivši ministar unutrašnjih poslova RS ušao je u ovu priču tako što je na skupu nazvanom skupština ujedinjenja, 24. februara ove godine, formirana koalicija „Srpski naprednjaci“, u kojoj se našla i Srpska napredna stranka, a kao predsjednik tog SNS-a predstavljen je Ljubiša Aladžić.

U razgovoru za opcija.net, Darko Matijašević objašnjava da je Aladžić sasvim legalno i legitimno preuzeo predsjedničku funkciju od Mitrovića u unutrašnjim procesima u Srpskoj naprednoj stranci, a da je najveći dio naprednjačkih frakcija iz ranijih raskola – pet od sedam, dakle, sve osim Mitrovićeve i Đorđićeve – trebao da se nađe u novom bloku koji su formirali. Međutim, iako je Aladžić, kako navodi Matijašević, u međuvremenu upisan u sudski registar kao osoba nadležna za zastupanje SNS-a, Mitrović se žalio sudu na tu odluku. Kasnije se obratio Centralnoj izbornoj komisiji BiH, osporavajući Aladžićev status i prijavu konkurentske Srpske napredne stranke za učešće na izborima.

CIK je prihvatio Mitrovićevu žalbu, odbijajući kandidaturu Aladžićevog i Matijaševićevog SNS-a, odnosno, ne dozvoljavajući im izlazak na izbore, uz konstataciju da je sudska odluka o Aladžićevom upisu u registar još uvijek nepravosnažna. Ali, CIK to čini ne vraćajući SNS-u Ljubiše Aladžića već uplaćenu taksu od 40.000 KM!? Pri tome, osporili su im i broj validnih potpisa, iako ih je, tvrdi Matijašević, ova stranka dostavila sasvim dovoljno – 13.600, uz još blizu 2.000 u rezervi. Sve u svemu, i na posljednju odluku CIK-a postoji rok od 48 sati za žalbu, što je i učinjeno, pa do posljednjeg momenta ostaje neizvjesno ko će izaći kao pobjednik iz ove rašomonijade.

U proteklim mjesecima, Matijašević je u javnim istupima naglašavao da postoji politička bliskost između bloka koji je on okupljao i Saveza za promjene. Međutim, dok je Matijašević, u ime „Srpskih naprednjaka“, najavljivao vlastitu kandidaturu za srpskog člana Predsjedništva BiH, te kandidaturu Nikole Poplašena za predsjednika RS, Mitrović je napravio „osovinu“ sa Balabanom i Đorđićem, a kasnije, posredstvom partnerstva sa NDP-om Dragana Čavića, uspio je da se vrati u SZP. U takvom raspletu, Matijaševićev i Aladžićev projekat nije se našao u novom izdanju glavne opozicione koalicije u RS. Ukoliko se desi preokret u finišu kandidacionog i žalbenog procesa pred CIK-om, na dnevni red ponovo dolazi dilema o Matijaševićevim relacijama sa SZP-om.

„I dalje nije sporna naša spremnost da razgovaramo o saradnji. Međutim, to bi se sada odvijalo u izmijenjenim okolnostima, pošto bi nastali novi pravni i politički odnosi. Jer, naši aktuelni prioriteti su, s jedne strane, samostalno djelovanje u RS – pri čemu ne dijelimo ovdašnju političku scenu na prijatelje i neprijatelje – i naravno, bliskost sa politikom koju u Srbiji personifikuje Aleksandar Vučić“, zaključuje Darko Matijašević u izjavi za opcija.net.

Naš portal pokušao je da stupi u kontakt i sa Hadži Jovanom Mitrovićem. Međutim, tokom pripreme ovog teksta, on nije bio dostupan.

U svakom slučaju, famozni član 4.14 Izbornog zakona ostaje da visi kao Damoklov mač iznad nove formacije Saveza za promjene, jer može da ih spriječi u namjeri da u kampanji koriste ovaj naziv, koji je već ušao u kolektivnu memoriju biračkog tijela u RS. U doglednoj budućnosti, na njega se mogu pozvati obe strane u aktuelnom naprednjačkom sporu. SNS Ljubiše Aladžića to može da učini ukoliko bude uvažena njihova žalba CIK-u, pa odluče da se „revanširaju“ SZP-u zbog činjenice da nisu uvršteni među partnere.

Takođe, i Mitrovićevu sklonost potencijalnim solo-izletima ne treba olako otpisati. Iako je, po svemu sudeći, morao da pruži čvrste garancije da neće ponavljati ranije „grijehove“ prema SZP-u, u proteklim decenijama on je zapamćen kao potpuno nepredvidiv političar i nema tog papira koji ga može obavezati na disciplinovanu timsku igru do posljednjeg momenta. Kako saznaje opcija.net, pitanje eventualnih problema za SZP zbog naprednjačkih sukoba čak se našlo na dnevnom redu posljednje sjednice Predsjedništva SDS-a. O varijanti u kojoj dva SNS-a ne stvaraju nevolje, ali to čini neko od preostalih aktera koalicije, van tročlanog jezgra najvećih partija, u vrhu SDS-a nisu se usudili ni da razmišljaju, a kamoli da o tome razgovaraju.

Šta god da se desi, ostaju nejasni motivi vodećih stranaka u Savezu za promjene da, po svaku cijenu, uoči izbora, bez vidljivog efekta u kasnije dobijenim glasovima, šire krug članica koalicije. Jer, bar 99 odsto birača SZP-a identifikuje se sa tri partije, a to su SDS, PDP i NDP. Možda „stratezi“ u vodećim strankama SZP-a rezonuju da se širenje bloka grupacijama sa zanemarljivom težinom zove „sinergija“. Ali, pošto je politička korist od njih simbolična, a šteta od administrativnih zavrzlama u koje ih uvedu takvi aranžmani poprilična, smislenije je za ovakav potez koristiti čestu dosjetku običnih smrtnika. Onu koja govori o pucnju u sopstvenu nogu.

 

(S. Bižić, opcija.net)

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Molimo unesite vaše ime