Sezonski poslovi na njivama, u voćnjacima i na farmama u punom su jeku, ali uprkos solidnoj dnevnici, koja je od 45 do 50 maraka, za ove poslove ima sve manje zainteresovanih.
Poljoprivrednici, ali i proizvođači širom Srpske strahuju da radove neće obaviti na vrijeme. Velika gazdinstva i prerađivači u Semberiji imaju veliki problem sa pronalaženjem sezonaca.
Na imanju Mladena Lazića iz Golog Brda ima posla tokom cijele godine. Najviše radnika zaposli se u toku sezone, od početka proljeća do kraja jeseni, kada je i najveća potreba za sezoncima. Oni ističu da posao nije težak, ali priznaju da je malo onih koji žele da rade.
– Ja sam zadovoljna odnosom poslodavca pa svake godine radim ovdje. Radim od ranog proljeća do kasne jeseni – kaže Snežana Lazić.
Gordana Spasojević radila je u Lukavcu kao trgovac 15 godina. U Bijeljinu je izbjegla 1992. godine i od tada nije uspjela da nađe stalni posao. Kaže nije lako, ali nema izbora.
– Radim od početka marta pa do prvog snijega. Iznosim rasad, berem papriku, krastavac, paradajz. Idem i u duvan. Lakše je kad je domaćin dobar pa nam obezbijedi prevoz do sela i hranu. Ne stidim se nikakvog posla. Skromna je zarada, ali pošto radim cijelo ljeto opet skupim za ogrijev i zimnicu. Školujem dijete pa izbora nemam – kaže ova Bijeljinka.
Šansu za sezonsku zaradu imaju nezaposleni, studenti, srednjoškolci i mnogi drugi.
Jedan od onih koji radi tokom raspusta je Aleksandar Marinković, učenik drugog razreda Poljoprivredne škole u Bijeljini. Aleksandar je jedan od rijetkih koji zarađuje tokom raspusta i koji koristi priliku da od sezonskog posla, kako kaže, stekne radnu naviku.
– Brzo sam se navikao. Posao nije težak. Zaradim sebi za džeparac, za more – pojašnjava Aleksandar.
S druge strane, vlasnici malinjaka imaju ogromne probleme u angažovanju radne snage. Organizator proizvodnje i otkupljivač maline Miodrag Stevanović kaže da posljednjih godina angažuju i sezonce iz pograničnih mjesta iz Srbije.
Kada se preračuna, dnevnica sezonskog radnika iznosi 40 do 50 maraka za 10 sati posla i dva obroka, to je granica rentabilnosti poljoprivrednih proizvođača, kaže Đorđe Slavinjak, vlasnik preduzeća koje se bavi preradom voća i povrća.
– Naša proizvodnja se zasniva na visoko obučenoj radnoj snazi koju angažujemo u stalnom radnom odnosu. Nažalost, evidentno je da je sve manje radnika raspoloženo za rad u privredi i poljoprivredi tako da se s ovim problemom najčešće suočavaju proizvođači. I prerađivačka industrija snosi posljedice toga. Skuplja cijena sirovine, uključujući i povećanje nadnice, poskupiće poljoprivrednu proizvodnju i naše proizvode tako da ćemo biti i manje konkurentni – ističe Slavinjak.
Ima primjera gdje nemaju problema sa sezonskim radnicima. U prehrambenoj industriji “Sava Semberija” iz Bijeljine kažu da za sada nemaju problema sa sezoncima jer im ponude od zainteresovanih radnika stižu već nekoliko mjeseci.
– Angažujemo sezonske radnike u zavisnosti od obima proizvodnje. Najviše sezonaca imamo u septembru i avgustu kada prerađujemo papriku i pravimo đuveč, ajvar. Redovno izmirujemo obaveze prema njima i uglavnom su to isti radnici – kaže rukovodilac proizvodnje Milka Janjić.
Mladi radnik
U jedinoj bijeljinskoj omladinskoj zadruzi “Mladi radnik” kratko su saopštili da odavno nemaju mnogo posla i da su svojevremeno samo za jednu firmu iz Bijeljine imali preko 140 sezonaca, dok je danas taj broj desetorostruko manji.
