VINOGRADI Petropavlovog manastira, smešteni u Petrovom polju pet kilometara udaljeni od centra Trebinja, važe za jedne od najboljih u Hercegovini, a već deset godina u berbu grožđa uključuju se vernici i prijatelji manastira.
Za jedan dan monahinje zajedno sa svojim prijateljima oberu 25.000 čokota čuvenog hercegovačkog “vranca”, u radnoj akciju koju odlikuje mir, tišina, sreća… praktično sve ono po čemu su prepoznatljivi pravoslavni manastiri.
– Svake godine organizujemo akciju branja grožđa, u koju se uključuju mnogi oni koji dolaze kod nas u manastir, naši prijatelji. Srećni smo što se svi rado odazivaju, i svako branje grožđa mnog je lepo, veselo, radno, odnosno svima nama to pričinjava radost – rekla je igumanija Pavla.
Vinogradi Petropavlovog manastira smešteni su na peskovitom tlu, cele godine okupani suncem, ali i njegovani od strane vrednih monahinja koje ne kriju tajnu za dobijanje izuzetno kvalitetnog vina – rad sa mnogo ljubavi.
– Kažu da vinogradu svaki dan treba reći “dobro jutro” i stvarno tokom čitave godine tu ima dosta posla i truda. Zato nije čudo što je baš vino uzeto da bude prinos u najznačajnijoj svetoj liturgiji, jer se ono dobija sa mnogo rada i ljubavi. Evo i ovi naši prijatelji došli su da nam pomognu, doneli su sa sobom radost i sreću, tajne sastojke našeg vina – istakla je igumanija Pavla.
Utovar prikupljenog grožđa
Slobodan Arsić zajedno sa tri brata i sestrom, kao i deset sugrađana iz Bileće, odazvali su se tradicionalnoj berbi grožđa. Slobodan kaže da mu je prvi put da bare grožđe u manastrskom vinogradu, ali da se lično uverio da se radi o poslu koji pričinjava zadovoljstvo.
Pročitajte još – Otac i sin vinima osvajaju Ameriku
– Od svojih prijatelja koji ovde dolaze godinama, čuo sam da je branje grožđa u manastirskim vinogradima nešto što se ne može opisati. Dan je lep, družimo se i radimo, ali umora jednostavno nema. Drago mi je što sam se uverio da se radi o zaista lepom osećaju i sigurno da ću se i svakoj narednoj akciji rado odazivati – istakao je Arsić.
Petrovo polje je okruženo sa tri strane brdima, iza kojih se pruža more, a sa četvrte otvoreno je prema gradu Trebinju koji je dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko za neophodni mir. Nedaleko od manastira prolaze dva značajna puta, jedan koji vodi ka Herceg Novom, a drugi prema Dubrovniku.
ISTORIJA MANASTIRA
PETROPAVLOV manastir kod Trebinja jedan je od najstarijih na ovim prostorima I nekoliko puta je rušen. Proglašen je nacionalnim spomenikom. To mesto posvećeno je Svetim apostolima Petru i Pavlu, a dugo su ruševine manastira privlačile pažnju istraživača, još u periodu pre Prvog svetskog rata. Po dolasku igumanije Pavle 1998. Crkva svetog Petra bila je ruševina.