– Djeca i ja smo legli na spavanje kasno, oko 2.30 sati poslije ponoći i dole se ništa nije čulo. Ljubiša stanuje ispod sa svojom majkom. On ima problem sa kukom, išijas ima i sin mu je baš dan ranije kupio lijekove. Kada me je pozvao tako rano ujutru, pomislila sam da želi da ga odvedem ljekaru. Sišla sam dole, otvorila vrata… Stajao je na metar od mene i rekao mi: “Zovi policiju, ubio sam Vinku”, i opsovao. Tada sam rekla sinu da zovemo policiju – priča uplakana Snežana.
Policija je na licu mjesta uhapsila Ljubišu i on se nije opirao hapšenju. Kako Blic saznaje od izvora iz istrage, pored tijela nesrećne starice pronađeni su dio drvene štake i sjekira i na njima su bili tragovi krvi, pa se još uvijek ispituje čime je žena tačno ubijena. Porodica nije imala hrabrosti da kroči u stan u prizemlju u kojem se dogodio zločin.
– Štap koji je stajao pored bakinog kreveta bio je polomljen na pola. Krvi je bilo malo na njenom jastuku i malo pored kreveta. Vjerovatno se podigla da ustane i tada ju je udario i ona je pala sa kreveta – pričaju njihovi najbliži, piše Blic.Kako priča Ljubišina žena Snežana, njih dvoje bili su rastavljeni, ali živjeli su u istoj kući. On dole sa majkom, ona gore sa djecom. Prema njenim riječima, Ljubišino problematično ponašanje počelo je prije nekih 18 godina.
– Negdje oko 2000. godine došlo je do problema u njegovoj glavi jer alkohol i lijekovi ne idu zajedno. Godinama se liječio od alkoholizma, tri puta je bio u Klinici za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević” po par mjeseci. I tako se smiri na godinu, dvije pa počne da pije pivo pa opet isto. Da je bio disciplinovan i pio samo lijekove, a ne i alkohol bilo bi dobro. I ja sam bila meta godinama, obje smo znale da će se ovo dogoditi jednoj od nas… – priča Snežana.
Ipak, dodaje, Ljubiša nikada nije fizički napadao ukućane. Kako dodaje Snežana, bio je težak i čudan čovjek kojeg se bojala, ali od kog se sklanjala ako vidi da nije raspoložen. Prepirke su, kaže, bile porodične.
– Uopšte nije izlazio iz dvorišta, imao je paranoju i mislio je da neko njemu želi da naudi. U meni i u svojoj majci vidio je neprijatelje i čim bi nas dvije sjele da popričamo, mislio je da kujemo neki plan. Nije želio da ide kod ljekara. To je čovjek težak 160 kilograma kojeg ne možete na silu staviti u kola i odvesti ljekaru, iako smo bili svjesni da to ne može izaći na dobro. Nije izlazio ni do prodavnice, deca su kupovala sve što treba njemu i babi – kaže Snežana, koja dodaje: “Za djecu sam se godinama bojala. I nikada im to nisam rekla, ali uveče sam zaključavala stan”.
