Svjedoci smo da učenici sve manje čitaju školske lektire, jer se u razgovoru začudimo kako ne znaju likove iz nama omiljenih djela, a činjenica je da sve veći broj prepričanih verzija tih lektira na internetu ne doprinosti tome da djecu podstaknu da umjesto na Googlu knjigu pročitaju, kako su to starije generacije radile.
Na taj način se snalaze i tokom učenja drugih lekcija, dolaze do znanja koje je površno i nedovoljno, ali se ipak radije odlučuju za to nego da se oko učenja pomuče. Kada pitate učenike zbog čega ne čitaju obavezne knjige, odgovori su: “Ma ko će čitati tolike stranice” ili “Zašto bih čitao i gubio vrijeme kad ima skraćena verzija”. Naravno, ima i izuzetaka.
Dok profesori ukazuju na problem takvog instant znanja i preduzimaju razne mjere da učenike vrate na put knjige, sociolozi ipak smatraju da se moramo pomiriti sa činjenicom da se potpuno izmijenio trend obrazovanja, odnosno da su se promijenili prioriteti i sistem vrijednosti u skladu sa modernom tehnologijom.
Sociolozi kažu da profesori i nastavnici treba nastavu da prilagode djeci i da se manje zahtijeva od njih nego što je to bio slučaj ranije te da je došlo vrijeme da se oprostimo od narativnog života i kulture i da prihvatimo tu onlajn kulturu odmah.
Ovaj problem nije prisutan samo na našim prostorima, već ga imaju manje-više sve države, jer od djece koja su odrasla uz video-klipove na YouTubeu i navikla da uče na taj brži način teško da možemo očekivati da će imati veliku volju da pročitaju neka najveća djela naših, ali i svjetskih pisaca od nekoliko stotina stranica poput “Ane Karenjine”, “Seoba”, “Božanstvene komedije” i drugih.
Sadašnjim učenicima, ali i onim budućim generacijama teško će se moći objasniti zbog čega je dobro da pročitaju knjigu jer su naučili da klikom na internetu brzo dolaze do onoga što ih zanima.
Moderne tehnologije napreduju toliko brzo da je pitanje da li će buduće generacije za nekoliko godina uopšte koristiti sveske i olovke.
Ipak, važno je naći načina da mladima ukažemo na značaj knjiga, važnih lekcija, na značaj pisane riječi i na odgovornost prema školskim obavezama.
Marija Gajić (Nezavisne novine)
