Ismijavanje tragedije

0

Snimak pogibije Milenka Pudara, koji je ovih dana u fokusu, pokazao je kakvi sve ljudi postoje u društvu. U ovoj situaciji bih se složila sa stručnjacima da u svakom žitu ima kukolja, odnosno da su u pitanju pojedinačni slučajevi i da je u našem društvu najveći broj ljudi i dalje dobar, što se najbolje vidi po tome koliko je građana ostalo zgroženo postupkom muškarca koji je s podsmijehom snimao saobraćajnu nesreću, u kojoj je izgubljen jedan život.

Koliko je nehumano, ispod svih moralnih kodeksa, neljudski, bezosjećajno i hladno snimanje ove tragedije, uopšte je besmisleno i govoriti.

Kada bih pokušala da opišem tip karaktera “snimatelja”, kako je javnost nazvala muškarca koji je uz glasan smijeh bilježio posljednje momente stradalog Pudara, ne bih mogla da pojmim da tolika količina bezdušnosti, hladnokrvnosti i bezosjećajnosti može biti sažeta u jednom ljudskom biću.

Kakve emocije u čovjeku izazivaju riječi “Pusti neka ga autobus bubne prije nas” i scena gdje podsmijeh ne prestaje niti nad mrtvim čovjekom, takođe je nemoguće opisati.

Nadam se da će ogromna društvena osuda s kojom se suočio ovaj muškarac biti nauk, kako njemu, tako i svima onima koji još nisu pronašli ljudskost u sebi i osjećaje za druge.

Očigledno je u ovoj priči koliko su pojedini ljudi postali robovi društvenih mreža pa su im lajk i kratkotrajna mizerna popularnost postali važniji i od ljudskog života. Nadam se da će takav trend prestati uzimati danak u vidu ljudskosti.

Da li se Pudaru moglo pomoći ili ne, pitanje je koje će utvrditi stručnjaci, ali ismijavati smrt bilo kojeg čovjeka je spuštanje na samo dno, s kojeg se izlaz teško pronalazi i nadam se da nijedan čovjek više neće vidjeti kako to dno izgleda.

Autor: Bojana Živanić, Nezavisne novine

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Molimo unesite vaše ime