SLAVONSKI BROD – U stravičnoj saobraćajnoj nesreći koja se u nedjelju oko 15 sati dogodila na auto-putu A3 u blizini Bukovlja kod Slavonskog Broda smrtno su stradali Josip Ž. (37) i njegova trogodišnja kćerka.
Iako policija još nije službeno objavila identitet poginulih osoba, članovi njihovih porodica su to potvrdili u razgovoru za 24 sata.
Velika tuga, šok i nevjerica zavladali su u dvije porodice iz Slavonskog Broda, koje su ostale bez sina i unuke. Kako je rekao Jozo Ž, otac poginulog Josipa, nikom nije jasno šta se dogodilo i kako su se on i njegova kćerka našli na tom dijelu auto-puta i šta su tamo radili.
Josip se, naime, danas trebao vratiti u Njemačku, gdje je živio i radio posljednje četiri godine. Sve do maja ove godine s njim su tamo bili i supruga Suzana i njihova trogodišnja kćerkica, a onda se Suzana zbog navodnih problema i razmirica koje su imali u braku odlučila s kćerkom vratiti kući, svojim roditeljima u Slavonski Brod.
Josip je sada došao na godišnji odmor, a navodno je imao namjeru da sa suprugom izgladi sve nesporazume i pokušati da se dogovori s njom da mu se ona i kćerka vrate te da svi zajedno u ponedjeljak krenu za Njemačku. Međutim, Suzana je to navodno odbila.
Policija ispituje sve okolnosti ove tragedije, pa i Josipovo kretanje prije same nesreće, ali i eventualnu komunikaciju s drugim osobama.
Epilog je bio stravičan. “Pežo 206 karavan”, njemačkih registarskih oznaka, sletio je s auto-puta, probio zaštitnu ogradu i nakon prevrtanja završio na krovu, a onda je za svega nekoliko trenutka počeo da gori.
Uprkos brzoj reakciji i dolasku vatrogasaca, automobil je u potpunosti izgorio, a nakon što je vatra stavljena pod kontrolu vatrogasci i policajci su vidjeli stravičan prizor s dva mrtva tijela, od kojih je jedno bilo dječje.
“Poljubila me i rekla: Bako, doći ću opet ja”
Josipova majka Katarina (64) boluje od dijabetesa, hoda po dvorištu i plače.
Govori kako nema njenog Josipa i njene unuke, koja je trebala da u novembru napuni 3 godine.
– Zlato bakino, kako ću sada ja bez nje. Poljubila me je kada su odlazili, rekla mi je – bako doći ću opet ja. Sunce moje – plače Katarina.