BANJA LUKA – Nakon što se u javnosti pojavilo svjedočenje Elvedina Julardžije iz Banjaluke o nevoljama kroz koje su on i njegova porodica prošli nakon što su u Dom za starije osobe ”Dr. Škeljić’’ u Kneževu smjestili oca Šerifa, ponovo se otvorilo pitanje rada domova za stara lica u Srpskoj.
Elvedin Julardžija, koji sa porodicom živi i radi u Sloveniji, potvrdio je da je oca Šerifa iz Banjaluke smjestio u Dom za starije osobe ”Dr. Škeljić” u Kneževu krajem jula ove godine.
”Žena koja je bila u domu kada smo oca dovezli rekla nam je da imaju svadbu, da nemaju trenutno kasu i da nam zbog toga ne mogu izdati račun. Ostavili smo joj 600 maraka, zamolili da povedu računa o ocu, koji je bolovao od raka i vratili se za Sloveniju”, priča Julardžija.
Napominje da su njegovog oca, četiri-pet dana nakon što je došao u Dom za starije osobe ”Dr. Škeljić”, posjetile prijateljice iz Banjaluke, koje su porodici prenijele da je Šerif u težem stanju nego što je bio prije dolaska u Kneževo.
”Rekle su nam da redovno nije primao terapiju, iako je teški bolesnik. Porodica je odmah reagovala i zamolili smo ih da oca odmah prebace u drugu sličnu ustanovu u kojoj će imati adekvatan tretman”, ističe Julardžija.
On je naglasio kako namjerava da kontaktira vlasnike Doma za starije osobe ”Dr. Škeljić” u Kneževu i da od njih traži više informacija o odnosu prema njegovom ocu, kao i povrat novca.
”Moj otac je u tom domu bio četiri-pet dana i mislim da je normalno da nam vrate novac, koji smo dali za cijeli mjesec. U protivnom podnijećemo tužbu”, ističe Elvedin Julardžija.
Julardžija dodaje da je oca Šerifa, nakon lošeg iskustva sa Domom za starije osobe ”Dr. Škeljić”, premjestio u Dom za njegu starih lica u Kneževu i da je njegov otac u toj ustanovi imao svu potrebnu medicinsku njegu, pomoć i brigu svih zaposlenih u tom kolektivu.
”Iako je moj otac bio u veoma teškom stanju, direktor Doma za njegu starih lica u Kneževu Boro Đenić je prihvatio da ga tu smjestimo i odmah naložio da se sprovede kompletan medicinski tretman i sve ostalo što je bilo potrebno. Moja porodica je tom čovjeku zahvalana do neba, jer se prema našem ocu odnosio kao da mu je neko najrođeniji’’, dodaje Julardžija.
Napominje da su se zaposleni u Domu za njegu starih lica u Kneževu o njegovom ocu, iako je bio teški bolesnik, brinuli do poslednjeg dana njegovog života, a porodici su pomogli i prilikom sahrane, koja je obavljena prethodne nedjelje.
