Siledžije

0

BANJALUKA – Do sada su mlatili samo novinare i političke neistomišljenike, tu i tamo i ponekog ljekara ili taksistu. Učitelje su samo vrijeđali i ponižavali. Istina, i žene su prebijali nemilice, bile one bivše, sadašnje, vjenčane ili nevjenčane. Ubijali su i rođenu djecu, da se osvete ženi.

Sada su na red došli i socijalni radnici.

Usred službenih prostorija Centra za socijalni rad Banjaluka, siledžija, od ranije poznat policiji, napao je stručne radnike, koji su, slijedeći zakon, pravila struke i humanosti, štitili interese njegovog djeteta i supruge. Štitili su, dakle, žrtve nasilja. Stali su, dakle, na crtu nasilniku.

Jezivo je to i zastrušujuće, ali nije neočekivano. U društvu sile i nepravde, bilo je samo pitanje dana, kada će neko dići ruku, pištolj, nož, pajser… na profesionalce, koji štite žene, decu, osobe sa invaliditetom, siromašne, bolesne, napuštene.

Na meti su, naravno, oni istinski profesionalci, koji svoj posao ne rade kao mačka repom, koji ne pristaju na pravo jačeg i bezobraznijeg, koji veruju da je zakon isti za sve, da dijete nije vlasništvo svojih roditelja i da svako ljudsko biće ima pravo na miran i dostojanstven život bez nasilja.

Ali, teška je to rabota u društvu izraslom iz rata, a rat je, zna se, stanje u kojem je ne samo dozvoljeno nego i poželjno ubiti drugo ljudsko biće. Nemoguća je to misija u društvu u kojem ratna trauma nikad nije liječena. Naprotiv, ta je boleština sve ove godine brižljivo njegovana, kao dragocjeni izvor pokornosti.

Pa kad moćnik hoće da dobije, pojeftino, glasove na izborima, ili radnike, koji rintaju za crkavicu i ljube mu skute, samo izgovori čarobnu rečenicu: “Dobro je dok se ne puca i dok je glava na ramenima.” U prevodu: Slušaj jačeg, ili će te mrak pojesti.

Dobro su socijalni radnici definisali izvor zla. Rekoše da su za deset godina imali više od 2.000 slučajeva nasilja u porodici, a sud je  samo tri puta nasilnika udaljio iz kuće ili mu zabranio pristup žrtvi. Nema se tu šta dodati. Pametnom dovoljno.

Podržimo socijalne radnike! Podržimo ih ako izađu na ulicu da traže pravdu, ne samo za sebe, nego i za svoje klijente, prepuštene na nemilost siledžijama. Jer, ako im ne stanemo na put, teško nama. Kad mogu provoditi silu u službenim prostorijama, šta ih sprečava da upadaju u kuće! Kad mogu otimati i ubijati svoju djecu, što ne bi našu.

(Autor: Milkica Milojević, Srpskainfo.com)

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Molimo unesite vaše ime