Doživio sam da mi američki vojnici prilaze uplakani govoreći: “Podržali smo pogrešnu stranu!”

0

PRIŠTINA – “Na Kosovo sam došao u junu 1999. zajedno sa NATO trupama. I kao Amerikanac koji se o Kosovu informisao iz američkih medija, bio sam proalbanski orijentisan. Kao i većina nas koji smo bili tamo. Nedugo potom, doživio sam da mi američki vojnici prilaze sa suzama u očima govoreći:

“Podržali smo pogrešnu stranu!” Mogao sam to čuti skoro svakodnevno…

Ovo priča američki pisac, pesnik, istoričar i socijalni antropolog Pol Polanski, koji je na Kosovu živio i radio od 1999. pa do 2005. preko humanitarne organizacije iz Praga radeći istraživanje o Romima. Bio je svjedok patnje srpskog naroda i manjina, a svjedočenja o tome pretočio je u knjige.

– Nisam politički orijentisan, ali sam svjedok tih događaja. Pisao sam o odbijanju Kfora da zaštiti manjine. Kasnije sam bio sjvedok pogroma u proljeće 2004, kada su sve enklave bile napadnute od strane Albanaca. Bio sam prisutan kada su Albanci dovezli cisternu sa gorivom, polili bolnicu u Kosovu Polju i zapalili je da izgori do temelja. Doktori i medicinsko osoblje koje je bilo unutra, bježali su napolje kroz sporedne izlaze dok sam ja stajao sa policijskim snagama UN koje su odbijale da intervenišu – i dalje sa nevjericom govori ovaj američki pisac.

Jednom prilikom posjetio je, kaže, južni dio Kosovske Mitrovice, kada je veći dio Roma koji je bio smješten u kampu u kojem je boravio i on sam, protjeran iz tog grada na Ibru.

– Iz organizacije za koju sam radio tražili su da odem tamo i provjerim da li su njihove kuće čitave i da li su njihovi rođaci još uvijek tamo. Otišao sam sa svojim prevodiocem, ali su nas zaustavile francuske trupe. Vidio sam da Albanci odnose stvari iz romskih domova i spaljuju kuće. Rekao sam francuskim vojnicima da ih zaustave, na šta mi je njihov komandir odgovorio: “Naš zadatak je da samo zaštitimo Albance. Ako želite da ih prijavite, zovite policiju!” Policije nije bilo jer je srpska policija otišla i ostao je samo Kfor. Stajati nemoćno pred takvim prizorom je jezivo – prisjeća se Polanski.

Porijeklom iz Ajove, veći dio života je proveo u Evropi, proučavajući kretanje i migracije romskog stanovništva. Pred sam kraj bombardovanja Jugoslavije došao je na Kosovo, gdje je, na zahtjev UN, trebalo da volontira u romskom izbjegličkom kampu.

Nekoliko pokušaja otmice

To što je tokom rata na KiM zastupao drugu stranu umalo da ga košta života.

– Albanci su pokušali da me kidnapuju nekoliko puta. Na kraju je to bio i glavni razlog zašto sam napustio Kosovo. Imao sam mnogo problema. UN me nije želio, moja ambasada takođe. Za njih sam bio “persona non grata” – kaže Polanski.

– Tamo sam proveo tri meseca kao jedini pripadnik neromske populacije. Pomagao sam im, štiteći ih od Albanaca koji su uvijek prijetili da će napasti kamp. Kada su saznali da američki državljanin živi sa njima, odustali su. Obilazio sam i ostala mjesta na Kosovu, selio se od jednog do drugog – objašnjava Pol.

 

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Molimo unesite vaše ime