BANJALUKA – Odoše 3,4 miliona maraka naših para, kao da ih nikada nije bilo. Zvanično i na papiru, pare su otišle za nabavku dezinfekcionih sredstava u školama u Republici Srpskoj.
U istim onim školama gdje u „normalnim“ uslovima nije bilo ni toalet papira za djecu, sada će teći sapuni različitih proizvođača. Blago djeci, neko će reći, ali stvarnost je nažalost drugačija.
Naravno da nije bilo tendera ni u ovom slučaju, već su milioni maraka narodnog novca prepakovani i iscjepkani na par hiljada maraka.
Pametnom dovoljno, da barem posumnja u onu priču da će svi milioni otići upravo tamo gdje su namijenjeni.
Direktorima škola u Republici Srpskoj su ponuđeni bjanko ugovori pod prijetnjom da će, ukoliko ih ne potpišu, imati ozbiljnih problema i u konačnici ostati bez fotelje, a fotelja je slatka.
Čemu prijetnje, ako je sve po zakonu. Čemu prazni dijelovi, i to baš za iznos novca koji će biti isplaćen prodavcima, ako se sve radi po zakonu.
Mnogi od direktora nisu ni pročitali šta piše u ugovorima koje potpisaše, a samo ih se par usudilo postaviti pitanje na koje, naravno, nije ni bilo odgovora već upozorenje i prijetnja otkazom s posla.
Odavno smo svjedoci da su na funkcijama oni koji najbrže čitaju i potpisuju, a ne stručni kadrovi. Zato nam sugrađani i odlaze. Čast izuzecima.
Svjedoci smo i da je pravosuđe takvo da nikog nije ni briga za kršenje zakona, jer zna da će sve biti dobro dok god bude vezao konja gdje mu kažu.
Ali, takvi su najveće zlo za sve one koji razmišljaju o budućnosti, a posebno o budućnosti vlastite djece.
Ono što je najtragičnije, takvi će biti prvi pušteni niz vodu, ali onda će biti kasno za pametovanja i pozivanja na pravdu. Pravda je spora, ali stići će vas, kad-tad.
(Autor: NIKOLA MORAČA, Srpskainfo)
