BANJA LUKA, 25. aprila – Članovi porodice Banjalučanina Dušana Vučića pamtiće 16. mart ove godine dok god su živi.
Naime, tog dana im je, kako kažu, socijalna radnica u UKC Banjaluka saopštila da teško bolesni Dušan mora u dom za stara lica.
Od tog trenutka, kaže Banjalučanka Milanka Jokić – Vučić, Dušanova sestra, uslijedila je prava agonija za tu porodicu.
’’Socijalna radnica sa UKC Banjaluka, mislim da se zove Darijana, pozvala me je telefonom i saopštila mi da moj brat, zbog prirode bolesti, nema uslova za boravak kod kuće i da mora u dom za njegu starijih lica. Rekla mi je da je sa bratom razgovarala i da je on pristao da ide u dom’’, priča Milanka Jokić – Vučić.
Kaže da joj je socijalna radnica rekla kako je ona obezbijedila i smještaj u domu u kom će se njen brat nalaziti, kao i prevoz do tog doma, dodajući kako joj je od samog starta bilo čudno to što se socijalna radnica toliko zalaže za smještaj njenog brata baš u dom ’’Dr Škeljić’’ u Kneževu.
’’Rekla mi je da je za mog brata najbolje da bude smješten u Staračkom domu ’Dr Škeljić’ u Kneževu, jer su u tom domu doktori konstatno na usluzi stanarima, a da je higijena na visokom nivou’’, sjeća se Milanka.
Dodaje da su ona i njen bolesni brat više od 45 minuta na onkologiji čekali vozilo s kojim su se trebali prevesti do Kneževa, a kada je auto stiglo uslijedio je novi šok.
’’Shvatili smo da u sanitetskom vozilu, koje je po nas stiglo iz Kneževa, nema pratnje, a ni grijanja, da je hladno i da moj bolesni brat u takvom vozilu mora ležati. Zapitala sam se i zašto socijalna radnica šalje mog brata u Kneževo, u ovakvom vozilu, na takvoj hladnoći, bez pratnje i grijanja pored ovoliko domova u Banjaluci’’, priča Milanka.
Kaže kako je stupila u kontakt i sa ostalim članovima porodice, koji su joj rekli da porodica na sebe preuzima obavezu da plaća troškove Dušanovog smještaja, pa samim tim može i da bira gdje će on biti smješten, bez bilo čijeg nametanja.
’’Već na putu za Kneževo bilo mi je jasno da smo izigrani i da sa tolikim insistiranjem da brata smjestimo baš u Dom ’Dr Škeljić’ u Kneževu nisu čista posla. Međutim, pravi šok je uslijedio kada smo stigli ispred doma. Onako promrzli, vozeći se u autu koje nije imalo grijanje, našli smo se pred neočišćenim objektom u kom je sve bilo u katastrofalnom stanju. Sve je bilo prljavo, toalet u koji sam ušla bio je u očajnom stanju’’, sjeća se Milanka.
POVEZANE VIJESTI:
Ubrzo po njihovom dolasku, veli Milanka, u domu se pojavio i Bore Škeljić, ljekar u kneževskom Domu zdravlja, koji im je rekao da je on vlasnik doma.
’’Škeljić je pred nas došao sa rukama u džepovima, a ja sam mu odmah rekla da su uslovi u njegovom domu katastrofalni i da mi ne pada na pamet da brata tu ostavim. Čak sam i radnicama koje sam srela u tom domu rekla da im je bolje da bježe iz tog objekta u kom nema elementarnih uslova za život ljudi’’, dodaje Milanka.
Kaže da je u razgovoru sa Škeljićem shvatila da je sanitetsko vozilo koje je po nju i brata stiglo u Banjaluku u vlasništvu Doma zdravlja u Kneževu, u kom je Škeljić zaposlen.
’’Pitala sam ga da li sa tim vozilom možemo da mog brata vratimo u Banjaluku, jer ga ne želim ostaviti u takvom objektu i u takvim uslovima, ali mi je Škeljić rekao da od toga nema ništa, da nas vozač ne može vratiti nazad u Banjaluku, što je za nas bio dodatni šok. Možete zamisliti kako sam se osjećala u tim momentima. Nalazite se u bezizlaznoj situaciji, tada je još bila i velika hladnoća, a u Kneževu je padao snijeg’’, ističe Milanka.
Kaže da je i popred Škeljićevog odbijanja da joj omogući da brata vrati u Banjaluku sanitetskim vozilom kojim je dovezen u Kneževo, čvrsto odlučila da on u tom domu neće ostati.
’’Izašli smo iz doma i kamo puste sreće da nikada u njega nismo ni ušli. Brata sam izvela na svoju odgovornost. Ovo je jedno od najgorih iskustava koje sam imala u životu i opomena svima da vode računa gdje, kome i u kakvim uslovima ostavljaju svoje najmilije’’, dodaje Milanka.
U UKC REPUBLIKE SRPSKE BEZ KOMENTARA
Pokušali smo da stupimo u kontakt sa Univerzitetsko – kliničkim centrom Republike Srpske u Banjaluci i da saznamo više informacija o socijalnom radniku iz te zdravstvene ustanove, koji je predložio da Dušan Vučić bude premješten dom ’’Dr Škeljić’’ u Kneževu, ali odgovor, ni 15 dana nakon slanja upita, nismo dobili.
Takođe, zanimalo nas je kako je moguće da se tako teškom bolesniku preporuči premještaj u Dom ’’Dr Škeljić’’ u Kneževu i to nakon što su mediji iz Republike Srpske i regiona zadnjih dana i mjeseci u više navrata pisali o lošim uslovima za život stanara u tom domu, a zbog čega su tu ustanovu i sankcionisali nadležni inspekciji organi.
Nismo dobili ni odgovor na pitanje koliko je u zadnjih 12 mjeseci osoba koje su otpuštene sa liječenja u UKC Banjaluka premješteno u Dom ’’Dr Škeljić’’ u Kneževu.
KAŽNJENI SA 3.000 KM: U Domu za stare “Dr Škeljić” radnici nemaju sanitarne knjižice, higijena se ne kontroliše
Republički inspektor za hranu utvrdio je da radnici u Domu za starije osobe „Dr Škeljić“ u Kneževu nemaju sanitarne knjižice ovjerene u skladu sa zakonom.
U Inspektoratu RS naglašavaju da inspektoru nisu predočena ni uvjerenja o položenom kursu higijenskog minimuma za radnike, te dokazi da se u objektu obavlja mikrobiološko ispitivanje hrane.
– Nisu predočeni ni dokazi o sprovođenju mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, te da se obavlja mikrobiološko ispitivanje čistoće, uzimanjem i analizom briseva ruku radnika, uređaja, pribora i posuđa. Zbog utvrđenih propusta, republički inspektor za hranu je pravnom licu izrekao i kaznu u iznosu od 2.000 KM, a odgovornom licu u pravnom licu kaznu u iznosu od 1.000 KM – kažu u Inspektoratu RS.
Podsjetimo, članovi porodica korisnika ovog doma su na adrese nadležnih institucija početkom januara poslali prijavu da stanari nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu, da loše se hrane, da o njima brine nedovoljan broj radnika.
Povodom toga, republički inspektori za hranu i socijalnu zaštitu obavili su kontrolu u Domu za starije osobe „Dr Škeljić“ u Kneževu, s ciljem provjere ispunjenost uslova za promet i obradu hrane i pružanje usluga socijalne zaštite.
– S obzirom na utvrđene nepravilnosti, republički inspektor za hranu naložio je Domu da radnike koji pripremaju i poslužuju hranu uputi na sanitarni pregled i posebnu edukaciju, da sačini Plan samokontrole koji se odnosi na kriterijume bezbjednosti hrane, te obezbijedi njeno mikrobiološko ispitivanje. Treba da sprovedu preventivnu dezinsekciju i obezbijede kontrolu mikrobiološke čistoće u objektu, tromjesečno putem ovlaštenih laboratorija u RS – naglašavaju u Inspektoratu RS.
Podsjećamo, korisnici Staračkog doma „Dr Škeljić“ u Kneževu nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu, loše se hrane, a o njima brine nedovoljan broj radnika, upozorili su članovi njihovih porodica u dopisu koji su proslijedili svim nadležnim ustanovama i institucijama u Srpskoj.
Tvrde da su na ovaj korak bili primorani jer su “propali svi njihovi dosadašnji pokušaju da Bori Škeljiću, vlasniku doma, skrenu pažnju na nedopustive stvari, te nehuman i neljudski odnos prema članovima njihovih porodica”.
Navodi iz predstavke biće provjereni u najkraćem mogućem roku
Njihova prijava već je stigla u Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, iz kojeg su potvrdili da su dobili anonimni dopis s određenim primjedbama koje se odnose na uslove boravka korisnika u Domu za starija lica „Dr Škeljić“ u Kneževu.
– Po navodima iz dopisa, primjedbe su uputili srodnici korisnika ovog smještaja. S obzirom na prirodu primjedbi, dopis je proslijeđen nadležnim inspekcijskim organima na eventualno postupanje iz njihove nadležnosti. Ujedno, MSZS će razmotriti mogućnosti postupanja u skladu sa svojim resornim nadležnostima i odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti RS – naglašavaju u ovom ministarstvu.
Uštipci
U pomenutom dopisu, rođaci korisnika, između ostalog, naglašavaju da je iz ovog doma prije par dana pobjegao jedan djed koji je, kad ga je pronašao policajac, rekao da je pobjegao „jer je bio gladan i da kod Škeljića jede samo uštipke“.
U DOMU SU ZAPOSLENE SAMO ČETIRI NJEGOVATELJICE
“U domu su zaposlene samo četiri njegovateljice, što se lako može provjeriti u Poreskoj upravu RS, a koje ne mogu da opslužuju između 40 i 60 starih i mahom bolesnih ljudi. I njegovateljice s kojima smo razgovarali otvoreno su nam priznale da ne mogu stići da se posvete ni najbolesnijim stanarima, a o ostalima da i ne govorimo”, navodi se u dopisu, uz tvrdnju da su neke njegovateljice zbog toga i napustile posao u Domu.
“Ove žalosne stvari su nam lično prenijele njegovateljice, koje su nas kao ljude i rođake stanara duboko ražalostile. Takođe, članovi naših porodica koji su smješteni u ovom domu žalili su se da im se za obrok nerijetko daju namirnice koje su pred istekom roka trajanja. I to nije sve. Više puta su nam se žalili da u noćnim satima, uglavnom nakon ponoći, u objekat Doma upadaju ljudi u alkoholisanom stanju, jer nema noćnog čuvara i portira”, stoji u dopisu članova porodice stanara Staračkog doma „Dr Škeljić”.
Radila sve i svašta
Da je u Domu puno posla, a malo radnika, potvrdila je i bivša njegovateljica Slobodanka Šodolović, koja kaže da je bukvalno radila sve i svašta.
– Imala sam jedan slobodan dan u sedmici, a radila sam sve. Prala veš, ložila vatru, hranila korisnike, kupala ih i presvlačila, davala lijekove. I sve to za 600 KM. Zvali su me da se vratim, ali nisam htjela, jer je tamo zaista bilo neizdrživo raditi – kaže Šodolovićeva.
Dodaje da je posebno bilo naporno i stresno kad je sama dežurala noću.
– U Domu sam radila šest mjeseci, a otkaz sam dala sredinom novembra prošle godine. U međuvremenu, došle su i otišle još dvije njegovateljice, pa su, koliko sam upoznata, sada tamo dvije medicinske sestre i dvije njegovateljice. A korisnika je između 45 i 50 – kaže ona.
M. POPOVIĆ
