Internet je prvi medij u istoriji koji je uvažio budalu. Internet je pun usamljenika koje niko uživo ni na kafu ne poziva, pun je nesrećnika koji su, prvi put u ljudskoj istoriji, dobili priliku da nešto kažu u kakvom-takvom javnom prostoru.
Nema tolike budale da se za tu priliku neće boriti do iznemoglosti. Ako tu ne lupeta, nema gdje.
To su trovači smisla i svake racionalne slike o svijetu, ali u u virtuelnom prostoru, jer su na njega i ograničeni.
Pametan čovjek nikad ne zna sve, sve znaju samo budale. Zato ne treba davati medijski prostor budalama, jer onda budale shvate da su većina.
Danas ćete čuti mnoge ljude da se i rukama i nogama upiru da uvedu zvaničnu cenzuru kako bi se spriječilo prodiranje budala u javni život.
Naime, priča ide otprilike ovako. Prije Interneta, maksimalni domet budala je bilo nekoliko sličnih u kafani gdje dotični ordinira, pod uslovom da im neko tu plati piće. Danas, preko Fejsbuka, svako može da kontaktira bilo koga drugog i da mu iznese svoje sjajno budalasto mišljenje.
Ali, na Fejsbuku postoji jedno magično dugme, koje može da blokira bilo koga, a može i preventivno da blokira sve one koji nam nisu prijatelji.
Dakle, ja imam moć da pritisnem jedno dugme i budala nestane iz mog života.
“Kad si mrtav, ti ne znaš da si mrtav. Teško je samo onima oko tebe. Ista stvar je i kad si glup…” (Ricky Gervais)
Ili u doslovnom prevodu: Poznati lik iz balkanskih viceva, Mujo, vozi autoputem i panično izbjegava automobile koji mu dolaze u susret, frenetično trube i blicaju dugim svjetlima.
Na radiju voditelj daje važno obavještenje: “Mole se vozači na autoputu na posebanu pažnju, jedna budala vozi u krivom smjeru.”
A Mujo će na to: “Da jedna! Svi!”
Zato, većina korisnika Interneta, koji su normalni i časni ljudi i isti koriste iz raznih normalnih razloga, trebaju da pritisnu magično dugme i riješe se budala… Za svoje dobro, budalama će ionako biti svejedno.
DRAGANA MAKSIMOVIĆ
